Preciznost očitavanja senzora kiseonika u krvi kod novorođenčadi

Uz kontinuirani napredak tehnologije u jedinicama intenzivne njege novorođenčadi, sonde za kisik u krvi postale su važan alat za praćenje zdravstvenog stanja novorođenčadi. On procjenjuje funkcije respiratornog i cirkulatornog sistema dojenčadi mjerenjem zasićenosti kisikom (SpO₂) u krvi. Sonde za kiseonik u krvi obično se postavljaju na dlanove ili tabane novorođenčadi. Međutim, zbog osjetljive kože i slabog protoka krvi novorođenčadi, mjerenja u ovim područjima su ponekad ograničena. Stoga su istraživači počeli istraživati ​​druga moguća mjesta za postavljanje sonde, uključujući zglobove i gležnjeve.

U neonatalnoj njezi, precizno mjerenje zasićenosti kisikom je ključno za pravovremeno otkrivanje i liječenje mogućih respiratornih ili cirkulatornih problema. Osnovni princip sonde za kisik u krvi je mjerenje udjela oksigeniranog hemoglobina u krvi putem fotoelektričnog senzora. Budući da se vaskularna struktura i karakteristike kože novorođenčadi razlikuju od onih kod odraslih, mjerenja na različitim lokacijama mogu utjecati na točnost rezultata. Stoga je od velikog kliničkog značaja istražiti izvodljivost i tačnost postavljanja sondi na zapešća i gležnjeve.

Na osnovu studije Phattraprayoon et al. 2011. godine, ovaj rad ima za cilj uporediti rezultate mjerenja koncentracije kisika u krvi zapešća i dlana iste strane, te skočnog zgloba i tabana iste strane kod novorođenčadi. Analizom korelacije i konzistentnosti između ovih različitih mernih mesta, procenjuje se da li se zglob i skočni zglob mogu koristiti kao efikasna alternativna mesta merenja.

Studija je obuhvatila 150 novorođenčadi primljenih na odjel intenzivne njege novorođenčadi. Istraživači su koristili sonde za kisik u krvi za mjerenje SpO₂ na dlanu i ipsilateralnom zglobu, te na tabanu i ipsilateralnom gležnju. Mjerenja su vršena na početku, 30 sekundi i 1 minut. Koristeći statističke metode, kao što su regresiona analiza i Bland-Altman dijagrami, istraživački tim je analizirao odnos između uparenih mjerenja koncentracije kisika u krvi i izračunao srednju razliku i standardnu ​​devijaciju.

Studija je otkrila visoku korelaciju između mjerenja SpO₂ na dlanovima i zapešćima, kao i značajne korelacije između mjerenja na tabanima i gležnjevima. Ovi rezultati pokazuju da se očitavanja mjerenja zapešća i skočnog zgloba dobro slažu s tradicionalnim očitanjima na dlanu i tabanu.

Izračunavanjem i analizom podataka rezultata istraživanja, bilo da se radi o zglobu ili skočnom zglobu, razlika i tačnost rezultata mjerenja koncentracije kisika u krvi na zglobu i skočnom zglobu su u razumnom rasponu i mogu zadovoljiti zahtjeve kliničkog praćenja.

Korištenje zgloba i skočnog zgloba kao mjesta za postavljanje sonde za kisik u krvi ima nekoliko potencijalnih prednosti u kliničkom praćenju. Prvo, koža u ovim područjima je deblja i protok krvi je relativno visok, što potencijalno pruža stabilnija očitavanja. Drugo, zglob i gležanj pružaju dodatne mogućnosti za one dojenčad s ograničenjima na dlanovima i tabanima, kao što su lezije kože, ozljede ili ograničenja položaja. Pored toga, u hitnim situacijama, brzo i precizno dobijanje SpO₂ očitavanja je ključno za donošenje medicinskih odluka. Povećanjem izbora mjesta mjerenja, medicinsko osoblje može fleksibilnije odgovoriti na različite situacije.

Međutim, istraživanje ukazuje i na potencijalna ograničenja. Na primjer, budući da se ručni zglobovi i gležnjevi mjere ekscentrično od dlanova i tabana, na njih mogu utjecati vanjski faktori kao što su promjene temperature i vanjski pritisak. Nadalje, izbor mjesta mjerenja možda će morati biti prilagođen individualnim okolnostima. Na primjer, nedonoščad može zahtijevati posebnu pažnju zbog nepotpuno razvijene kože i vaskularnog sistema.

Uzeto zajedno, ova studija pruža vrijedne podatke o mjerenjima pulsne oksimetrije na zglobu i gležnju novorođenčadi. Rezultati su pokazali dobro slaganje između mjerenja SpO₂ zapešća i skočnog zgloba i tradicionalnih rezultata na dlanu i tabanima. Na osnovu ovih nalaza, zglob i skočni zglob mogu poslužiti kao efikasna alternativna mjesta mjerenja, posebno kada tradicionalna mjesta nisu dostupna ili ih je teško izmjeriti. Buduće studije mogu dalje istražiti primjenjivost ovih mjernih mjesta u različitim kliničkim situacijama kako bi se optimizirale metode praćenja u neonatalnoj skrbi.